Preskoči na sadržaj

Hronične bolesti i psihoterapija

Hronicne bolesti i psihoterapija

Hronične bolesti – psihološka podrška i psihoterapija

Život sa hroničnom bolešću može doneti brojne promene koje nisu vidljive spolja. Pored samih fizičkih simptoma, dijagnoza i dugotrajno lečenje mogu uticati na raspoloženje, odnose sa drugima, svakodnevne obaveze i osećaj kontrole nad sopstvenim životom.

Briga o mentalnom zdravlju zato može biti važan deo suočavanja sa hroničnim zdravstvenim problemima. Psihoterapija ne leči samu bolest, ali može pomoći osobi da bolje razume i obradi emocionalni teret koji ona nosi.

Život sa hroničnom bolešću

Kada bolest traje dugo ili zahteva stalno praćenje, terapiju i prilagođavanje životnih navika, osoba može imati osećaj da se njen život neprestano vrti oko zdravstvenog stanja.

Mogu se javiti:

  • strah od pogoršanja bolesti ili budućnosti
  • anksioznost i stalna zabrinutost
  • tuga, frustracija ili osećaj bespomoćnosti
  • umor i emocionalna iscrpljenost
  • teškoće u prihvatanju promena koje bolest donosi
  • povlačenje iz društvenih aktivnosti
  • osećaj krivice ili opterećenja zbog oslanjanja na druge

Sve ove reakcije mogu biti razumljiv odgovor na dugotrajno suočavanje sa neizvesnošću i ograničenjima.

Emocionalni teret hronične bolesti

Hronična bolest može promeniti način na koji osoba doživljava svoje telo, budućnost i sopstveni identitet. Ono što je ranije bilo jednostavno može postati zahtevno, a planovi se ponekad moraju prilagoditi zdravstvenom stanju.

Posebno težak može biti osećaj gubitka kontrole. Čak i kada osoba odgovorno prati terapiju i preporuke lekara, ne može u potpunosti predvideti tok bolesti. Ta neizvesnost može održavati povišen nivo stresa i zabrinutosti.

Važno je napraviti prostor i za emocije koje prate bolest, umesto očekivanja da u svakom trenutku moramo biti jaki i optimistični.

Psihoterapija kao podrška

Psihoterapijski rad može pomoći da osoba bolje razume svoje reakcije i pronađe načine da se prilagodi životu sa hroničnim zdravstvenim problemom.

U terapiji se, između ostalog, može raditi na:

  • prihvatanju promena koje bolest donosi
  • upravljanju strahom, stresom i anksioznošću
  • prepoznavanju i izražavanju emocija
  • očuvanju osećaja lične vrednosti i identiteta
  • postavljanju zdravih granica u odnosima
  • razvijanju kvalitetnijih strategija suočavanja

Cilj nije da se osoba navikne da trpi ili da zanemari svoje teškoće. Cilj je da dobije podršku za život koji, uprkos bolesti, može sadržati bliskost, zadovoljstvo, smisao i osećaj lične autonomije.

Odnos prema telu i bolesti

Hronično zdravstveno stanje može promeniti odnos prema sopstvenom telu. Telo koje je ranije bilo spontano i pouzdano može postati izvor straha, opreza i stalnog praćenja simptoma.

Zbog toga je važno razlikovati brigu o zdravlju od stalne preokupiranosti bolešću. Psihoterapija može pomoći u razvijanju realističnijeg odnosa prema telesnim signalima i smanjenju emocionalnog opterećenja koje može nastati zbog neprekidne zabrinutosti.

Naravno, psihološki simptomi ne treba automatski pripisivati hroničnoj bolesti. Za procenu fizičkog stanja i lečenje osnovne bolesti važna je odgovarajuća medicinska podrška i saradnja sa lekarima.

Hronična bolest može postati deo života, ali ne mora u potpunosti definisati osobu. Uz odgovarajuću medicinsku i psihološku podršku moguće je pronaći način da se bolest uklopi u život, a da prostor ostane i za odnose, planove, zadovoljstvo i lične ciljeve.

Psihoterapija pruža sigurno mesto za razgovor o strahu, ljutnji, tuzi, neizvesnosti i svim drugim emocijama koje mogu pratiti život sa hroničnom bolešću. Razumevanje tih emocija može biti važan korak ka većoj psihološkoj stabilnosti i kvalitetnijem svakodnevnom funkcionisanju.

Kada psihoterapija može biti korisna?

Psihoterapijska podrška može biti značajna kada osećate da vam bolest oduzima veliki deo emocionalne energije ili kada primećujete da se sve teže nosite sa svakodnevnim životom.

Posebno može biti korisna kada:

  • zabrinutost zbog bolesti ne prestaje ni kada nema novih zdravstvenih problema
  • emocije počinju da utiču na odnose i posao
  • osećate da ste izgubili motivaciju ili životnu radost
  • teško prihvatate promene koje je bolest donela
  • imate potrebu da sa nekim razgovarate o onome što prolazite, bez umanjivanja ili osuđivanja

Traženje psihoterapijske pomoći ne znači da se „ne nosite dobro“ sa bolešću. Hronična bolest predstavlja veliko životno opterećenje i sasvim je legitimno potražiti stručnu podršku.

Psihozofija

Psihoterapija predstavlja susrete i razgovore „jedan na jedan” između klijenta i psihoterapeuta

Blog sa psihoterapije

Kvalitetan odnos ne znači odsustvo problema, već sposobnost da se zajedno prevaziđu

Životne krize. Opasnost, izazov i prilika za rast.

Životne krize obično ne dolaze onda kada smo za njih spremni. Mogu nastati posle velikog gubitka, raskida, promene posla, bolesti, rođenja deteta ili odlaska dece iz kuće, ali i u periodima kada se spolja čini da je sve u redu. Ponekad tek tada postane jasno da način na koji smo do tada živeli više ne odgovara onome što nam je potrebno.

Faze žalovanja. Kako izgleda proces tuge nakon gubitka?

Gubitak bliske osobe može promeniti način na koji doživljavamo sebe, druge ljude i svet oko sebe. Tuga može doći u talasima: jednog dana možemo imati utisak da polako počinjemo da funkcionišemo, a već sledećeg nas neki miris, pesma, datum ili sasvim običan trenutak ponovo preplavi.