Preskoči na sadržaj

Biografija

Maja Minić Ocokoljić

Biografija — Maja Minić Ocokoljić

Ja sam Maja Minić Ocokoljić, diplomirani psiholog i geštalt psihoterapeut pod supervizijom. Trenutno na završnoj godini edukacije iz geštalt psihoterapije pri Evropski akreditovanom obrazovnom institutu iz oblasti psihoterapije – Studio za edukaciju Beograd (EAPTI-SEB).

Diplomirala sam psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a geštalt pristup učim, razvijam i primenjujem u radu sa klijentima od 2010. godine. U okviru edukacije radim pod redovnom stručnom supervizijom, što predstavlja važan deo profesionalnog razvoja i obezbeđivanja kvalitetnog terapijskog procesa.

Verujem da svaka osoba u sebi nosi potencijal za promenu, rast i stvaranje ispunjenijeg života. Ponekad nam je potreban siguran prostor u kojem možemo da zastanemo, bolje razumemo sebe i pronađemo nove načine da se nosimo sa životnim izazovima. Moj cilj je da vam upravo takav prostor pružim – mesto prihvatanja, poverenja i autentičnog susreta sa sobom.

U svom radu najčešće se bavim temama anksioznosti, životnih kriza, trauma, partnerskih i porodičnih odnosa, niskog samopouzdanja, gubitka, stresa i ličnog razvoja. Seanse su podržavajuće, aktivne i usmerene na ono što se dešava u sadašnjem trenutku, uz puno uvažavanje vašeg ritma, iskustva i potreba.

Kao geštalt psihoterapeut, polazim od uverenja da svaka osoba poseduje unutrašnje resurse za razvoj, ostvarivanje kvalitetnih odnosa i autentičan život. Kada se na tom putu pojave prepreke, kroz zajednički rad istražujemo obrasce koji vas ograničavaju. Takođe osvešćujemo ono što se dešava u vašim emocijama, telu i odnosima i stvaramo prostor za nove izbore i promene.

Svoj posao doživljavam kao privilegiju. Najveća vrednost mog rada je mogućnost da budem uz ljude u trenucima kada ponovo otkrivaju svoje snage i prave promene koje vode ispunjenijem i autentičnijem životu. Ako tražite siguran, stručan i podržavajući prostor za rad na sebi, biće mi zadovoljstvo da zajedno napravimo prvi korak ka promeni.

Zašto Psihozofija?

Psihozofija je spoj dve reči: psiha – duša, odnosno unutrašnji svet čoveka – i sophia – mudrost.

Naziv je nastao iz ideje da psihoterapija nije samo proces rešavanja problema i ublažavanja simptoma. Ona je i put upoznavanja sebe – svojih osećanja, potreba, obrazaca, ranjivosti, ali i sopstvenih snaga.

Kroz to upoznavanje postepeno stičemo jednu dublju vrstu znanja – mudrost o sebi i sopstvenom životu.

Zato Psihozofija za mene predstavlja mudrost duše koja se rađa kroz svesnost, iskustvo i odnos sa sobom i drugima.

Zašto leptir?

Leptir je simbol promene, razvoja i transformacije, ali i neverovatnog potencijala koji već postoji u nama.

Gusenica, dok živi svoj život, ne može ni da zamisli da u sebi nosi mogućnost da postane leptir. Njena promena, međutim, ne događa se preko noći. Ona se odvija kroz proces koji spolja neko vreme gotovo i nije vidljiv.

U tome vidim i snažnu sličnost sa psihoterapijom.

Promena često počinje iznutra – tiho, postepeno i gotovo neprimetno. Potrebno je vreme da ono što postane svesno počne da menja način na koji živimo, biramo i odnosimo se prema sebi i drugima.

Leptir zato nije simbol potrebe da postanemo „neko drugi“. On je podsetnik da u sebi već nosimo potencijal za promenu i rast. Da možemo postati celovitija verzija sebe, ona koja je, na neki način, oduvek bila prisutna u nama.

Potpis — Maja Minić Ocokoljić

Psihozofija

Psihoterapija predstavlja susrete i razgovore „jedan na jedan” između klijenta i psihoterapeuta

Blog sa psihoterapije

Kvalitetan odnos ne znači odsustvo problema, već sposobnost da se zajedno prevaziđu

Životne krize. Opasnost, izazov i prilika za rast.

Životne krize obično ne dolaze onda kada smo za njih spremni. Mogu nastati posle velikog gubitka, raskida, promene posla, bolesti, rođenja deteta ili odlaska dece iz kuće, ali i u periodima kada se spolja čini da je sve u redu. Ponekad tek tada postane jasno da način na koji smo do tada živeli više ne odgovara onome što nam je potrebno.

Faze žalovanja. Kako izgleda proces tuge nakon gubitka?

Gubitak bliske osobe može promeniti način na koji doživljavamo sebe, druge ljude i svet oko sebe. Tuga može doći u talasima: jednog dana možemo imati utisak da polako počinjemo da funkcionišemo, a već sledećeg nas neki miris, pesma, datum ili sasvim običan trenutak ponovo preplavi.